Havers [ha:'vəɹs], Wilhelm, njemački indoeuropeist (Aachen, 5. I. 1879 – Beč, 2. III. 1961). Bio je sveučilišni profesor u Strasbourgu, Bernu, Würzburgu, Breslauu (danas Wrocław) i Beču. Jedan od preteča komunikacijsko-funkcionalne teorije, u Padežnoj sintaksi (Kasussyntax, 1909), mnogobrojnim člancima o sintaksi i stilistici indoeuropskih jezika te u Priručniku objasnidbene sintakse (Handbuch der erklärenden Syntax, 1931) upozoravao je na nedostatnosti mladogramatičarskoga tumačenja glasovnih zakona i zauzimao se za teleološki pristup razvoju jezika. Bavio se i odnosom između religije i jezika te objavio, među ostalim, radove o jezičnom tabuu i utjecaju relig. idioma na profani.